Kroz sve bure i nevere
kroz sve dane lipe, grube
sa mnom uvik ti si bio
upoznao dobre, loše ljude.
Dok me život tako nosi
kraju svome, k'o val pjenu
dok se smijem i dok plačem
tu si, sa mnom, u mom svemu.
Kroz sve bure i oluje
noći crne što snom more,
tješio me uvijek ti si
sa mnom budan ček'o zore.
Sto smo puta bili na dnu!
Sred gomile posve sami
nikad ti me izd'o nisi...
Umorna sam, sada stani.
Ko će žalit za nas dvoje?
Morski vali, žali pusti?
Kad se nas dva rastanemo
kad tilo ovo dušu pusti.
(by Milena Covic)
Nema komentara:
Objavi komentar