nedjelja, 12. siječnja 2014.

Ti si moja sreća


Duša moja, ljubavi puna
kao kad vjetar napuni jedra
ta ljubav šta čuvam je za te
nosi me, grije mi njedra...

Divlje i nježno, kao i more
što vječno ljubi svoje stijene
od ljubavi mrežu ti si spleo
od duše svoje, svud oko mene.


Ljubav nikada ne stari!
Ja bih htjela s tobom 
sve one lijepe stvari
zbog kojih sam pošla za te...
Volim te, samo naše, sate!
Ja u tebi, ti u meni
sami, sretni, zagrljeni...

Neka dođe što god hoće!
Brdo briga, more zloće!
Od sve kušnje jači mi smo
ne damo se, nikad nismo!

Ogrij mene smijehom svojim,
ja bez njega ne postojim...

(for my greatest love)

(By Milena Covic, 12. Jänner 2014.)






Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...