Vrime leti ko ludo. Ti, moj jedinac, danas imaš 16 godina. Zapravo, još ne. U 13:56 popodne. :-)
Davne zime 1998., sjećam se kao da je jučer bilo. To nije samo sjećanje, to je osjećaj, sveprisutan, valjda ga nosim u sebi, dio je mene, baš kao što si i ti dio mene, moj dragi sine. Bome smo se načekali dok smo tebe dočekali. Deset dana poslije termina, još uvijek ništa. Jedanaesti dan posli termina, negdje kratko nakon ponoći, ipak si donio tu odluku.( Nije ti se bas žurilo. Ni danas nisi neki tip kojemu se puno žuri. Za sve ima vrimena. :-) Vrag odnija prišu.)
Gledala sam kroz prozor, u očekivanju... Snijeg je padao tako nježno i sitno, jedna od tih pahulja bio si i ti. Idućih nekoliko sati nije bilo baš lagano, ali sve sam to zaboravila kad sam tebe ugledala. Sa potpuno crnom kosicom, malo lišce izgužvano i modro od borbe, sa namrštenim, pomalo zabrinutim izrazom na licu, kao da se već pitaš kako bi to tribo izgledat tvoj život na ovome svitu, u našoj obitelji…
Od prvog dana, od prve sekunde tvog začeća i postojanja, mi smo te svi volili. I onda, kad još pojma nismo imali kako ćeš izgledat, čije ćeš oči imat, mamine ili tatine, nonotove ili možda nonine... Do današnjeg dana ništa se tu nije prominilo, niti neće, dokle god sam živa.
Kao mali, nikad nisi plakao!! Nahranjen i presvučen u svom krevetiću, sa onim apsolutno anđeoskim osmijehom na tvom malom licu, kakav samo anđeli imaju... Nije te tribalo nosat, ali sam te uzimala iz krevetića da mi budeš blizu, uživala sam u tim momentima…
Uvik si bio poseban.... Uvik se moram nasmijat kad se sjetim tvojih prvih školskih dana i učiteljice iz ručnog rada, Frau Wessely, koje baš nisi bio ljubitelj, a i izgledala je pomalo (Bože mi prosti) ko ona vištica iz Ivice i Marice.... Njezin sat je bio četvrtkom, a ti si meni već u utorak objašnjavao kako ćeš u četvrtak bit bolestan te nećeš moć ić u školu... :)))
Moje dite, šta bi ti drugo rekla, nego da ostaneš uvik svoj, da ostaneš uvik uz Boga i uz svoju obitelj. Neka ti je sritno na tome putu.
Voli te tvoja mama.
(Milena Covic, 21. 01. 2014.)
/photo by Milena Covic
Nema komentara:
Objavi komentar