Kako je čovik moli
kal grmi i lampo.
Biži u kuću,
prpa ga ćapo.
A no kal gruom udre
ni mu drogo čut
nojradije bi uteko
materi pol skut.
Troži zaštitu
kroj drogih judi
krsti se i moli
Bože napomoć mi budi.
A svitlo, kal zaporo nebon
i osvitli ko da je don
Popravit ću se, bidan čovik moli
odma sutra, grišan san, znon.
E ako uz to udrije i pljusak
(ča zno bit i u srid lita)
ćapoje se za glovu
računo da je duošo kroj svita.
Tukalo bi da grmi svaki don
da ne bi bidan čovik zaboravi
ko mu je vi život do
da ga na Zemji proboravi.
Tukalo bi da pravedno žive.
Da ne gazi pute krive.
Da zno, da ne mora dobit sve če mu se svidi.
Da odogne nopost kal duojde prid oči.
Jer Oni gori sve vidi.
Nema komentara:
Objavi komentar