Trag

Čovjek je  poput     kapi rose

dok ne takne je   oštrica kose.

U zoru ranu radosno   je sjala,

a onda, kao da nije ni postojala.

Čovjek hoda Zemljom i ostavi trag

radostan, tužan , mrzak ili drag.

Vjetar kada prašinu po tom putu spusti

ne ostane ništa, samo snovi pusti.

I morem on brodi, lagan poput sjene

ostaje  za     njim     trag od pjene

što vali    je   raznesu   bilo    kuda

baš kao da   nikad   nije proš'o tuda.

Ali jedan osmijeh, prijateljska riječ

zagrljaj, il' pogled dovoljan je već!

Ostavlja u   srcu   neizbrisiv    trag.

Trenutak    sreće.   Spomen    drag.

Trag, koji   se   očima ne vidi.

Ne mogu ga vali razbiti o hridi.

Ma na kraj svijeta sa njim idi -

on zauvijek ostaje i u srcu bridi.

Trag, koji će netko ponijeti sobom

na susret oči u oči s    Bogom.

Bit će to spomen što proći neće.

Jer šta, osim   trenutaka   sreće

ljudsku dušu kroz život  pokreće?

31. srpnja 2012., by Milena Covic

                                       

Schacher Teiche, Austria; photo by Milena Covic