Autoportret

Noć poput mnogih  drugih, a zapravo se usred noći rodio novi dan. Nekakav kišan, maglovit i prljav, vjerno mi odražava nemir u duši.
Sve je relativno, i sve super. Okreni glavu na drugu stranu, tamo gdje nema ničega što će te povrijediti. Kada bih mogla odagnati sve one opasnosti koje će NJIH  povrijediti. NJIH ima puno. Na svakom su koraku. Strahujem od pomisli da ću ih ugledati. Vidim ih i kad nisu tu, jer znam da su tu.

Bosna, i njezini psi. Ili je dovoljno reći samo Bosna?

Pitomi su, ne bježe od ljudi. Većina njih inteligentno sudjeluje u prometu. Molim Boga da vozačima ulije malo obzira prema njima. Molim Boga da ljudima ovdje ne otvrdnu srca kao onomad Egipćanima. Molim Boga da razumiju kako je i životinje stvorio Bog. Nije ih izmislio čovjek!! 

Molim da u  gužvi hodočašća, misa, tradicija i svih mogućih vanjskih pokazatelja religioznosti, ljudska populacija ne zaboravi bližnjega svoga:
Nahrani gladne (nigdje ne piše "samo čovjeka")
Napoji žedne (nigdje ne piše "samo čovjeka")

Masa svijeta, narodno veselje. U daljini vidim psa, sklupčao se i leži. Bojim se prići. Ne bojim se psa, sebe se bojim. Ne znam u kakvom je stanju, ali moram mu prići. Obradovao mi se kad sam čučnula pokraj njega, daje mi šapu. Gladim ga i tepam  mu. U očima ljubav. A meni srce hoće da pukne...

U očajničkom razmišljanju šta da napravim, prilazim jednom pripadniku bosanske vojske i pitam ga tko se brine o psima lutalicama. Iznenađeno me pogledao te mi sa izvjesnom nelagodom u glasu rekao - zapravo nitko. To vam je, gospođo, na razini države jedan veliki problem. ...  Na pitanje bi li se na neki način općina mogla angažirati, dati ideju i poticaj , odgovorio mi je - općina je 2 milijuna maraka u minusu, s te strane nemate šta očekivati; ali, znate, ima u Sarajevu sklonište, Prače.
Nije vam to sklonište, gospodine, to je logor smrti....

Ma i pojedinci mogu čudo napraviti. Siromašni su, kažu.  Je li siromaštvo izlika Da DRŽIŠ PSA NA LANCU, I DA SE ON NE MOŽE OD  KIŠE SKLONITI??

Prođe dan, i noć, dođe dan drugi.

I opet svečanosti, obilježavanja, ples i pjesma. Samostan pred kojim stojimo pripada franjevcima. Kao munja kroz glavu mi prođe  - sv. Franjo Asiški, ljubitelj i štovatelji životinja  - razgovarao je sa njima! U momentu se rodila odluka. U atriju vidim veliki mozaik sveca, prikazanog  sa psom i janjetom.
Prilazim jednom od franjevaca, pitam ima li malo vremena. Ne, ne mislim se ispovijedati...

Drugi sam tek put u posjeti gradu. Ovdje ima jako puno lutalica. Pripadate redu sv. Franje koji je životinje jako volio, sigurno postoji neki  način  da se pomogne... da se se stvari maknu s mrtve  točke...  Da se pomogne bolesnim životinjama, da se ne prave da ih ne vide. Životinje   je stvorio Bog, kao i čovjeka, a Isus je naglašavao - Ljubi bližnjega svoga! Nije rekao - Ljubi samo čovjeka!
Razgovor ipak traje duže. Ostavljam jednu svoju knjigu, kao mali podsjetnik...

Idem  dalje. I dalje.
I Oni idu sa mnom...

#KraljevaSutjeska #Vareš #Kakanj