so blind to see
that the ones we hurt
are you and me..."
Te dvi recenice, po meni , imaju nesto zajednicko: Zlo je slijepo, zlo je glupo i u svojoj gluposti okrutno, razara bez razmisljanja, zeli unistiti meduljudske odnose na malim, obiteljskim razinama, kao i na nacionalnim, internacionalnim... Zlo vidi zlo u drugome, jer zato sto je sam zao misli da je takav i onaj drugi... Nazalost, covjek nekada vidi da je zlo tek kada ga pocini. (Tako se npr. morao osjecat Juda kad je vidio sto je uradio. Ali i bez Jude, svatko bi od nas mogao navest primjer i iz vlastitog zivota.)
Na jos vecu zalost, nekad ga pocini i s namjerom. S namjerom da osvoji moc, da potuce neprijatelja. Ali povijest nas je naucila da moc koja se na tome temelji da nekoga ponizimo, porazimo, nije trajala vjecno, a na kraju bi i sama bila porazena i u krvi vlastitoj ugusena. Povijest nas uci. Nemam pojma je li nas uspjela icemu naucit. Kad pogledam malo oko sebe a nekad i u sebe puno bi se toga dalo ponovit da se gradivo malo utvrdi...
I di je tu sad poveznica sa ovom Cooliovom pismom? Covik u trenutku kada napravi nesto zlo, shvaca sta je uradio. Od tog trenutka on vise ne moze mirno spavati. Znaci, povrijedio je tu drugu osobu, osobe, ali u konacnici i samoga sebe. I sagledavsi sve ovo, po stoti put moram dat pravo V. Hugou koji je rekao da glavnog neprijatelja moramo traziti u nama samima, u nasim djelima, kojima naravno prethode misli..., a ne izvana, ne vidjeti trun u oku brata svoga a u svome balvan ne vidis.
Moram priznat da je stvarno strasna ta recenica. A mislim da ce biti strasno i onog dana, kad se ispostavi da to NIJE BILA SAMO RECENICA...
